Afera ’Pfizergate’: Što je stvarni skandal, a što internetska laž o Ursuli von der Leyen i nabavi cjepiva u EU?

Kritike na račun netransparentnosti Europske komisije i istraga europskih tužitelja potpuno su utemeljene, no društvenim mrežama paralelno se šire opasne dezinformacije koje skreću pozornost s pravih problema.

Kada se govori o nabavi cjepiva protiv COVID-19 u Europskoj uniji, granica između opravdane političke kritike i teorija zavjere često postaje nejasna. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen već je godinama pod pritiskom zbog takozvane afere ❞Pfizergate❞, a društvene mreže redovito ❞gore❞ od objava koje optužuju nju i njezinu obitelj za izravan sukob interesa.

Što je u cijeloj priči dokazana istina o kojoj raspravljaju europski sudovi, a što je klasična internetska laž?

Stvarne brojke: 71 milijarda eura i izbrisane poruke

Temelj kritika na račun Europske komisije leži u izvješću Europskog revizorskog suda (❞Special Report 19/2022❞) iz rujna 2022. godine. Kako je u svom govoru u Europskom parlamentu u listopadu 2022. istaknuo i rumunjski eurozastupnik Cristian Terheș, Komisija je do studenog 2021. godine u ime država članica ugovorila nabavu do 4,6 milijardi doza cjepiva. Ukupna maksimalna vrijednost tih ugovora iznosila je nevjerojatnih 71 milijardu eura.

Matematika je jasna: Europska unija, koja broji oko 447 milijuna stanovnika, osigurala je oko 10 doza cjepiva za svakog svog građanina.

Ono što je izazvalo bijes javnosti i brojnih europarlamentaraca jest način na koji su ti ugovori sklopljeni. Ugovori koji su naknadno pokazani javnosti bili su drastično cenzurirani – ključni podaci poput cijene po dozi, rasporeda isporuke i klauzula o odgovornosti bili su zacrnjeni.

Pravi skandal leži u činjenici da se predsjednica Komisije Ursula von der Leyen uoči sklapanja najvećeg ugovora s konzorcijem Pfizer/BioNTech privatno dopisivala putem SMS poruka s izvršnim direktorom Pfizera, Albertom Bourlom. Te su poruke naknadno ❞nestale❞, a Komisija ih je odbila predati javnosti i novinarima. Zbog svega toga, Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u listopadu 2022. službeno je potvrdio da vodi istragu o procesu nabave cjepiva, a Sud Europske unije u srpnju 2024. godine presudio je da je Komisija nezakonito skrivala dijelove ugovora, čime je prekršila pravila o transparentnosti.

Dok pravosudna tijela istražuju stvarne propuste, društvenim mrežama širi se viralna objava koja cijelu priču svodi na navodni obiteljski biznis. U popularnim objavama tvrdi se da je suprug predsjednice EK, Heiko von der Leyen, direktor tvrtke Orgenesis, koja je navodno ❞u vlasništvu Pfizera❞, te da je upravo toj tvrtki Ursula von der Leyen osigurala spomenutu 71 milijardu eura.

Ova konstrukcija je školski primjer dezinformacije, u kojoj se točne osobne informacije koriste kao temelj za potpunu laž:

Istina o suprugu: Heiko von der Leyen doista postoji, on je njemački liječnik i znanstvenik, i doista radi na visokoj poziciji kao medicinski direktor (Medical Director) u američkoj biotehnološkoj tvrtki Orgenesis.

Laž o vlasništvu: Tvrtka Orgenesis nije u vlasništvu Pfizera. Riječ je o potpuno neovisnoj kompaniji čijim se dionicama javno trguje na američkoj burzi (Nasdaq: ORGS). Pfizer ne posjeduje Orgenesis, niti je u njegovoj dioničkoj strukturi.

Izvrtanje činjenica o novcu: Europska unija nije potpisala nikakav ugovor s tvrtkom Orgenesis. Također, iznos od 71 milijarde eura nije otišao samo Pfizeru. To je ukupan iznos svih ugovora koje je EU potpisala s čak osam različitih proizvođača (Pfizer/BioNTech, Moderna, AstraZeneca, Johnson & Johnson, Novavax, Sanofi/GSK, Valneva i CureVac). Iako je Pfizer dobio najveći dio, netočno je cjelokupni iznos vezati isključivo uz jednu tvrtku.

Afera oko nabave cjepiva u Europskoj uniji postavlja ozbiljna pitanja o demokratskoj odgovornosti, upravljanju javnim novcem i pravu građana na informacije. Netransparentni pregovori i izbrisane poruke između von der Leyen i šefa Pfizera razlog su za opravdanu sumnju i ozbiljne istrage europskih institucija.

Međutim, izmišljanje dokaza i širenje lažnih poveznica, poput one o vlasništvu tvrtke njezinog supruga, zapravo šteti rasvjetljavanju slučaja. Takve dezinformacije omogućuju birokratima da svaku kritiku, pa i onu potpuno utemeljenu, olako odbace kao ❞teoriju zavjere❞. Istina o ❞Pfizergateu❞ dovoljno je ozbiljna i bez dodavanja internetskih laži.